Pošto ste odredili ciljeve za sistem, sljedeće što trebate učiniti jest odabrati prigodni proizvod i izraditi plan njegovog implementiranja. Zastrašujući zadatak u implementaciji bilo kojeg GIS-a jest skupljanje prigodnih podataka. Postojeći podaci u organizaciji možda se moraju digitalizirati, što je skup i dugotrajan proces. Sada postoji dosta prodavača digitalnih podataka pogodnih za GIS, a njihov se broj još povećava.

Podaci mogu biti prilično skupi, pa morate biti sigurni da su pogodni za Vašu određenu primjenu.
Šta su to podaci o prostoru?

Podaci o prostoru su informacije povezane s određenom lokacijom, npr. broj ljudi u gradu, ili stanara na adresi. Često je težak dio pripreme podataka za GIS povezivanje informacije s lokacijom - proces poznat kao geokodiranje. Unutar određenog skupa podataka mora biti, svakako, element koji određuje njegovo mjesto. Idealno bi bilo kad bi to bila koordinata na mapi, ali bi mogao biti i poštanski broj ili adresa. Element unutar podataka koji određuje lokaciju poznat je kao njegov geokod. Potpuno razumijevanje prirode geografskih podataka ključno je u procesu prikupljanja podataka i za uspjeh GIS-a kao cjeline. Morat ćete sebi postaviti sljedeća pitanja:

Jeste li svjesni posljedica spajanja skupova podataka prikupljenih u različitim količinama? Koliko su tačne lokacije predmeta kao što su česte u skupovima podataka malih mjera? Skupovi podataka mogu biti podijeljeni na one o ljudima - socioekonomske - i one koji se tiču okoline.
Socioekonomski podaci

Oni su široko dostupni, uglavnom nacionalnim i lokalnim vlastima, i najčešće su proizvod populacijskih istraživanja i anketa. Ovim se podacima također koristi veliki broj komercijalnih prodavača koji kombiniraju informacije od anketa s drugim skupovima podataka da bi proizveli profile četvrti klasificirajući pojedina područja za tržišne svrhe. Sposobnost prepoznavanja određenih tržišta temeljena na skupovima geografskih podataka poznata je kao Geodemografija i jedno je od područja unutar GIS-a s najvećim porastom.

Podaci o okolini

Prikupljanje i analiza informacija o okolini bili su pokretačka osnova za razvoj GIS-a i nadalje su važno područje primjene GIS-a. Podaci o okolini uglavnom su veliki i zahtijevaju brižljivo upravljanje. Izvori podataka o okolini uključuju:   postojeće topografske mape, tematske mape koje određuju geološke aspekte i zemljišta itd., podatke daljinskog mjerenja koji se skupljaju od satelitskih promatranja i zračnih fotografija. Podaci o okolini često uključuju granice između vegetacijskih tipova, npr. one nejasne, tj. nisu određene jednom crtom. Nasuprot tome, socioekonomski podaci su najčešće povezani s administrativnim granicama, koje su oštre ako su umjetne.   Modeli podataka Stvarnost je presložena čak i za najsofisticiranije GIS programe, pa je zato, da bi se ona predstavila u podacima o prostoru, osmišljeno njezino pojednostavljenje poznato kao podatkovni model. U podatkovnom je modelu stvarnost pojednostavljena u samo četiri prostorne srži, ili elementa, koji se mogu koristiti  za predstavljanje pravog svijeta.

Ova četiri prostorna elementa su:  

• tačka,
• crta,
• područje,
• površina.

U primjeni GIS-a u telekomunikacijama, na primjer, tačka može predstavljati mjesto spojnih kutija; crta može predstavljati kabal; područje može predstavljati zgradu i površina može predstavljati površinu zemlje kroz koju su provučeni kablovi. Tada se ovim prostornim elementima pridodaju atributi, na primjer, vrsta kabala, adresa zgrade i Visine bilo koje tačke. Spajanje prostornih elemenata s njihovim atributima jedan je od ključnih koncepata GIS-a. Prostorni elementi i njihovi atributi pohranjeni su korištenjem više modela prostornih podataka pojedinih GIS-ovih programa.

Nadalje, važno je razumjeti značajke svakoga posebno, budući da upotrijebljeni podatkovni model ima znatan uticaj na funkcionalnost GIS-a.

Modeli prostornih podataka su:  

• raster i
• vektor.

Rasterni model podataka je jednostavniji i temeljen je na podjeli stvarnosti na pravilnu mrežu ćelija jednakog oblika. Svakoj je ćeliji pridružena vrijednost koja predstavlja atribut za područje te ćelije. U skupu podataka o zemljištu, na primjer, ćelija može imati vrijednost 216, što može predstavljati glinenu zemlju. Područje koje svaka ćelija predstavlja koleba od nekoliko metara do nekoliko kilometara i naziva se rezolucijom mreže. Što je rezolucija mreže viša, više je ćelija potrebno za predstavljanje datog područja. Vektorski podatkovni model je u  svojim operacijama sličan knjigama "spojimo tačke" koje smo, kao djeca, svi koristili. Oblik objekta je predstavljen tačkama postavljenim na mjesta na kojima se taj oblik mijenja.

Tačke su povezane ravnim crtama. U vektorskom podatkovnom modelu tačke se nazivaju vertexima (poredane koordinate). Svaki vertex je povezan s ravnom crtom koja se naziva segmentom ili lukom.

Mjesto gdje se segmenti spajaju zove se čvor. Skup segmenata koji se vraćaju na isti čvor oblikuju područje ili poligon. Površno gledajući, ovaj podatkovni model sliči podatkovnoj strukturi korištenoj u CAD sistemima i jednostavnim crtaćim programskim paketima. GIS-ov vektorski podatkovni model je nešto složeniji jer je svaki vertex, segment, čvor i poligon jedinstveno određen i odnosi među njima su pohranjeni u bazi podataka.

Odnosi među elementima vektorskog podatkovnog modela, u smislu relativnog položaja i veza, nazivaju se topologijom. Topologija daje vektorskom podatkovnom modelu razinu "inteligencije", što znači da GIS može prepoznati međusobno povezane segmente i odrediti susjedne poligone. Vektorski podatkovni model je najbolji za prikazivanje linearnih oblika kao što su kabalske mreže i odnosi između područja.

Glavni nedostatak vektorskog podatkovnog modela očituje se pri kombiniranju i analizi skupova podataka, jer je tu potrebna mnogo veća razina procesiranja. Kao dodatak na ova dva glavna modela, treći, objektno temeljeni model postaje sve popularniji. On predstavlja svijet u obliku objekata koje korisnik može prepoznati, tj. na primjeru autoputa predstavljao bi cijeli autoput, a ne pojedine dijelove koji bi ga zamjenjivali. Ovo ima mnogo prednosti budući da je model ta-ko manje apstraktan, razumljiviji je. Ipak, potrebe za procesiranjem su velike.

Transformacija Vaših podataka Morat ćete se odlučiti za tip podatkovnog modela kojim se želite koristiti - raster ili vektor. Važno je shvatiti da određeni podatkovni model može bolje odgovarati Vašoj aplikaciji. Ipak, izbor podatkovne strukture kojom se možete koristiti za bilo koju određenu aplikaciju često je proizvoljna odluka, budući da će GIS programi u globalu potpuno podupirati jedan model baš kao i drugi.

Struktura podataka je logička organizacija Vaših podataka u obliku pogodnom za Vas i za Vaš sistem koji njima upravlja. Koji god model i strukturu odabrali, morat ćete, naravno, preoblikovati podatke koje već imate u oblik kojim se GIS može koristiti. Prevođenje podataka u digitalni format je posao koji zahtijeva intenzivan rad, i može koštati i do 80% cijene ukupnog sistema. Vrijeme utrošeno na traženje činjenica i planiranje jest dobro utrošeno vrijeme.

Osnovno u svakom planu za unos podataka jest potpuni unutrašnji pregled (revizija). Ovo će Vam pomoći u određivanju veličine, područja i cijene zadatka unaprijed. Budući da malo organizacija može prepustiti osoblju da provodi unos podataka, preostaju dvije stvarne mogućnosti: možete zaposliti, obučiti i opremiti ekipu koja će se posvetiti poslu, ili predati posao stručnom uredu.
Ovo zadnje će sigurno smanjiti opseg poslova u organizaciji, ali se morate uvjeriti da to neće biti na račun nadzora kvalitete i fleksibilnosti.

Unos podataka može biti mogućnost za poboljšanjem kvalitete Vaših podataka udružujući nove sa starima.

Skeniranje ili stona digitalizacija?

Također se morate odlučiti za metodu preoblikovanja Vaših podataka: skeniranje ili stona digitalizacija, također poznata kao vektorizacija. Skeniranje nudi jednostavnost i brzinu, ali rezultirajućim rasterskim oblicima nedostaje inteligencije potrebne za vektorski temeljeni GIS. Dobar stepen operaterskog iskustva također je potreban, a morat će se primijeniti i tehnike kompresiranja da bi datoteke ostale veličine kojima se može upravljati.

Vektorizacija se može primijeniti automatski ili interaktivno da bi se proizvele datoteke inteligentnih vektora.

Prednost je vektorizacije što treba jeftinu opremu za digitaliziranje. Ipak je obuka operatera potrebna da bi se dobili dobri rezultati, pogotovo onih neutralnih originala. Nasuprot tome, procedura zahtijeva rad, vrijeme, i zato košta. Ostale mogućnosti kao što su raster-vektor transformacija i prepoznavanje uzoraka vrijedne su razmatranja u ovom odmjeravanju produktivnosti, cijene, kvalitete i uptrebljivosti.

Za razliku od skeniranja i stone digitalizacije koje će zadovoljiti glavni dio potreba transformacija, od tekstualnih dokumenata do umjetnosti linija i čak videoobjekata, specijalne su tehnike razvijene za unos materijala iz drugih izvora. Ovo se proteže od jednostavnih programa koji omogućuju unos geodetskih koordinata s tastature do tehnika koje usklađuju zračne fotografije s osnovnim mapama. Fotogrametrijski, daljinski dobiveni i CAD generirani podaci mogući su izvori za unos.